Kako je Vukan Nemanjić prodao veru za večeru

Bio je kraljevskog roda ali je Vukan Nemanjić prodao veru za večeru. Dogodilo se to neposredno posle odluke velikog župana da ga ne prestolu zameni srednji sin, a ne najstariji. Ova odluka srpskog velikog župana, osnivača dinastije Nemanjića i vladara koji je postavio temelje srpske države – odjeknula je kao grom iz vedra neba.

Uvređeni Vukan Nemanjić tražio je načina kako da brata skloni i sam zauzme vladarsku poziciju. U toj nameri nije birao saveznike, pa se tako tokom 1198/99 udružio sa ugarskim princom Andrijom, koji je napadao na humsku ( srpsku) zemlju. Vukan je “vladao kraljevstvom Dalmacije i Duklje i bio orijentisan ka katoličkim zemljama”. Bio je to savez protiv brata Stefana koji je trebalo da mu omogući da dođe na srpski presto.

Da bi obezbedio pobedu za sebe, Vukan se te godine obratio i papi, moleći ga da u njegovu zemlju uputi legate i pojača uticaj zapadne crkve. Papa se odazvao toj molbi i 8. januara 1199. godine upućuje u Duklju dva poslanika.

Ali papini poslanici nosili su u istoj torbi i pismo (preporuku) za velikog župana Stefana. Tim aktom, kako piše istoričar Vladimir Ćorović, papa nije pokazao naročito isticanje Vukana mimo vladajućeg brata.

Vukan Nemanjić, međutim, dolazak legata prikazuje kao naročitu sreću za svoju zemlju. U isti mah obaveštava papu da je u njegovom susedstvu zlo stanje.

„ U zemlji mađarskog kralja, tj. u Bosni“, piše Vukan, „ jeres je uhvatila maha jer je sam Kulin ban sa ženom i sestrom, udovicom kneza Miroslava, i sa više od 10.000 duša prešao u nju.“

Vukan ne kaže koja je to jeres, ali verovatno misli na bogumilstvo, sa kojim se njegov otac Stefan Nemanja, surovo obračunao.

Svo to ulagivanje nije, međutim, uticalo na papu da istupi protiv Stefana. Sam Stefan bio je pravi diplomata. Primio je oba papina legata i u pismi papi, „ svom duhovnom ocu“ poručio da će uputiti posebno poslanstvo u Rim.

To srpsko poslanstvo zaista je i došlo u Rim i to sa posebnom Stefanovom molbom da mu papa Inoćentije III pošalje kraljevsku krunu. Stefan se nadao da će mu papa pružiti zaštitu od napada ugarskih suseda i od svog brata Vukana.

Budući da su u to vreme brakovi bili politički, Stefan se oženio vizantijskom princezom Jevdokijom ali kada je tražio krunu od pape i politiku Srbije okrenuo ka zapadu a udavaljavao od istoka, odlučio je da otera svoju ženu Jevdokiju, navodeći kao razlog podatak da je ona imala šugu i da je uz to još bila neverna. Ljut zbog njenih postupaka i reakcije, Stefan je ženu izbacio iz kuće i to samo u košulji!

Zabeleženo je i da je Vukan Nemanjić posle ovog skandaloznog postupka primio bivšu snahu Jevdokiju sa svim počastima i zatim je otpravio u Carigrad.

Protiv papine namere da Stefanu podari krunu, žestoko je ustao ugarski kralj Emerik. To je ubrzalo njegovu nameru da napadne Stefana, pa su Mađari, u savezu sa Vukanom, 1202. godine ušli u Srbiju i pokorili je. Kralj Emerik te godine unosi Srbiju u popis svojih zemalja, u ugarsku kraljevsku titulu koja se ceremonijalno ponavljala sve do 1918. godine.

Vukan je tako postao veliki župan, dobio je raške zemlje i nišku oblast, dao mu je Emerik titulu srpskog kralja i oblasti istočno od Morave. Vlada kao u to vreme i bosanski ban Kulin, kao vazal. Ali je u svojoj zemlji veliki župan 1203. i 1204. godine da bi 1205. godine izgubio vlast i postao samo – veliki knez.

Zbog njegove dve i po godine vladavine kao veliki župan, Srbija se u kraljevskim titulama ugarskih vladara pominjala kao ugarsko vlasništvo i u vreme kada to nije bila.

***

Izgnanstvo

Stefan se u okršaju sa bratom koji je, kako je sam pričao, opustošio Srbiju, našao u izgnanstvu. Smatra se da se sklonio u Bugarsku. Godinu dana kasnije Bugarska će se sukobiti sa Mađarima zbog granica u istočnoj Srbiji. Bugarski vladar Kalojovan ili Jovanica izašao je kao pobednik, pa su Mađari morali da se povuku iz Braničeva, a Vukan iz niškog kraja.

Nebojša Đorđević