Tešku životnu priču ima hercegovački manastir Žitomislić, kraj Neretve. Težu od samog kamena u koji su ga susedni Hrvati pretvorili, minirajući ga do temelja u ratu devedesetih. Ali ima i ljubav naroda, crkve i patrijarha Pavla koji su ga iznova podizali, sakupljajući stari kamen da kroz njega bogomolja opet živi.
Duboko u prošlost idu koreni manastira Žitomislić. Još od Kosovskog boja 1389. godine, kada su kaluđeri dobili zemlju, kako se u jednom sporu oko zemlje iz 1677. godine navodi.
Nije zapisano kada je tačno i ko podigao crkvu Blagovesti Presvete Bogorodice u Žitomisliću koji će postati važno kulturno i versko središte Srba.
U njemu je cvetala prepisivačka škola i dijaci su izrađivali rukopisne knjige, obogaćujući svoju riznicu zbog čega je ona bila jedna od bogatijih. Manastir održava tesne veze sa Hilandarom, majkom svih pravoslavnih manastira, a žitomislićki kaluđer Viktor postao je i arhimandrit Hilandara.
Manastir Žitomislić obnovljen je 1563. godine i to sredstvima braće Miloradović-Hrabren, koji su bili poznati zadužbinari i velmože. Rodonačelnik bratstva, vojvoda Stjepan Miloradović, pominje se 1416.
Početkom 18. veka braća Mihajlo i Gavrilo Miloradović, čiji su se preci iselili u Rusiju, dolaze da posete svoju zadužbinu Žitomislić i donose darove Petra Velikog, a 1711. godine u vreme rusko-turskog rata, Mihajlo kao „srpski pukovnik“ boravi na Cetinju i na Vidovdan, sa vladikom Danilom Drugim Petrovićem, objavljuje proglas o ustanku protiv Turaka.
Mnogo je darova dobio manastir, a među njima i carske pozlaćene dveri koje je 1675. godine proiguman Serafion dao da se izrade.
Ali stići će vreme kad carske dveri više neće imati ko da otvori. Ustaše će 26. juna 1941. godine ubiti svih osam monaha i baciti ih u jamu Vidonja. Pust manastir su krajem 1941. godine spalili Hrvati i Nemci, pošto su prethodno opljačkali manastirsku riznicu, arhivu i biblioteku.
Nekako je zatim opet život vraćen u njega. Nisu zaboravljeni pobijeni monasi i pred rat, devedesetih godina, osam mučenika je prebačeno iz jame u grobnicu, uz saslužnje patrijarha Pavla.
Ali, ni manastir ni njegovi mučenici nisu imali mira. Hrvati će ga do temelja dinamitom srušiti u junu 1992. godine. Čak je spaljen i miniran grob novomučenika žitomislićkih monaha.
Na novo zlo, opet je stiglo dobro. Narod i crkva podigli su svoj manastir, predano sakupljajući svaki zdrobljeni kamen. Stala je na noge opet žitomislićka crkva koju je 2005. godine osveštao patrijarh srpski gospodin Pavle, maja meseca 2005. godine. Njegova ljubav i dobrota – bili su jači od svakog zla.
Dijana Dimitrovska, Slovo 2024.
Bratstvo
Žitomislić je bio ženski manastir do rata devedesetih kada je sestrinstvo izbeglo. Danas je muški manastir. Arhimandrit Danilo (Pavlović) i bratstvo manastira se staraju o svetinji.
bašta biljke breza bubrezi crkva cvet dijabetes energija fitoterapeut hrana istorija jetra karcinom knez lazar kopriva koren kosa kozmetika koža krv lek lečenje manastir med more muzika nemanjići otrov pluća rak reuma sloveni srbija srce srednjovekovna srbija travar tvrđava ulje vino voda voće zdravlje zglobovi čaj želudac
