Ni manjeg vozila – ni većeg brzinomera.  Možda baš zato što je mali, brzi „mini“ želeo je da pokaže da i on ume da „savije“ i to opasno – posebno na krivinama. Na kontrolnoj tabli dominira brzinomer.

   Nije bilo šale sa „malim mišićavim“ koji je sa motorom od 85 kW/115KS savladavao tako vešto krivine da su ga odmah zavoleli  svi ljubitelji brze vožnje. Sa mini morisom nisi morao da skidaš nogu sa papučice gasa. Uletao je u krivine kao borac u ring. I lomio ih, brzo i vešto, izlazeći iz svake kao pobednik.

Dugi život mini morisa

  Druga generacija mini morisa, nastala u Oksfordu 2000. godine, predstavljen na Sajmu automobila u Parizu iste godine, dobila je naziv „Sanny“ a sa njim i žutu boju. Ali, ta žuta boja koja je samo opravdavala naziv, nije bila mnogo popularna.

  Tokom prve godine prodaje u Nemačkoj, recimo, svaki petnaesti  kupac je uzeo mini moris u toj boji.  Farbao se u najrazličitije boje, vesele, kombinovane, ali žuta – nije prolazila.

  Za razliku od klasičnogh „mini morisa“, novi je imao disk kočnice na sva četiri točka i serijskim anti-lock kočioni sistem, koji je uključivao kontrolu kočnica u skretanju na krivini i elektronsku distribuciju kočione sile.  Savršeni enterijer privlačio je pažnju: dobro osmišljena sedišta, presvlake,  unutrašnje ukrasne lajsne i volani u mnogo verzija,  automatska klima, grejači sedišta, panorama krova i navigacije.

Dobio je pomoćne farove, bela zadnja svetla,  i telefon u kolima. Najmoćnije je zapravo bilo to što je imao prostor sasvim komotan za četvoro ljudi i njhov prtljag. Naizgled, mogao je da vozi samo decu, kako se u šali govorilo, ali je ipak ispunjavao zahteve komfora i  bezbednosti u vožnji na najvišem nivou.

Popularnost raste

 Kao nijedan drugi automobil u njegovoj klasi imao je veštinu i brzinu. U potpunosti se slagao sa autoritetom brenda sa britanskim nasleđem.

  Kada je tokom devedesetih godina osmišljavan naslednik prve generacije novi mini moris, i pre nego što će izaći sa proizvodne trake, izazvao je  pravu groznica. O njemu se pričalo, pratio se u štampi svaki natpis, ali malo je informacija procurilo. Zato je njegova promocija bila pravi bum. Pošto je ugledao svetlost dana, mini je dobio višen od 100.000 porudžbi. Fabrika u Oksfordu je radila punom parom, toliko da je uvedena noćna smena i vikend smena. „Maleni“ je  isporučivan širom sveta u najrazličitijim bojama.

 Zabeleženo je da je prodaja počela najpre u Britaniji, u julu 2001.godine, zatim dva meseca kasnije stiže i na nemačko tržište.

 Posebno su ga obožavali Japanci. Tamo je već njegov „tata“ iskrčio put, pa je  druga generacija  stigla u Tokio iz Oksforda na crvenom tepihu. Bilo je to  tačno  2. marta 2002. Datum je namerno izabran jer se, kako su zabeležlili tadašnji mediji, na japanskom izgovara mi ni.

Trijum širom sveta

 Posle Japana , „maleni“ trijumfuje i u Americi gde je i pre nego što su vozila prešla okean, prodato 20.000 automobila.

 Sada je proslavio dve decenije od nastanka. Rođendan je proslavljen kako valja. Pa, iako je dvadesetogodišnjak, mini moris mami osmehe i danas.

 Tako ga je i opisao njegov dizajnerski tvortac Džon Kuper, kada je  isprobavao prvu generaciju mini morisa  ko koja je po njemu dobila i naziv, čuveni dizajner se nasmejao i rekao:

„Mini kuper vam mami osmeh na lice.“

 Ništa se nije promenilo ni kod narednih generacija koje izazivaju širok osmeh.

 Ipak,  „maleni mišićavi“  nije predviđen za buce. On je namenjen vitkim ljudima, pa ako ste baš zapeli – prvo dijeta.

        Nebojša Đorđević, BCM, septembar 202.

Verzije minija

 Brzo po nastanku druge generacije, mini moris je dobio brata mini cini cabrio 2004. U trećoj generaciji  rodili su se 2006. – mini clubman, mini coupé i mini roadster . Ubrzo zatim, brend je počeo da pravi  premijum klasu  gde danas mini countryman i novi mini clubman. Četvrta generacija „malenog“ ima ima  petora vrata.