Narod je toliko voleo kneza Lazara kroz vekove da mu je uvek davao veću titulu nego što je imao. Govorili su „car Lazar“ a ne knez Lazar, želeći da ga i na taj način uzdignu još malo više. Ali knez Lazar Hrebeljanović već je bio u carstvu nebeskom.   

  Rođen oko 1329. u Prilepcu, srednjovekovnoj tvrđavi kod Novog Brda, danas na terotioriji Kosova i Metohije. Njegov otac zvao se Pribac i i bio je logotet (vodio je finansije) na dvoru cara Dušana. Vekovima postoji predanje da je Lazar Hrebeljanović zapravo bio Grebeljanović i da je poreklom iz Grblja, župe u Crnoj Gori. Nema podataka o Lazarevoj majci, ne zna se ništa o njoj, kao i o braći i sestram ukoliko ih je imao.

  Proveo je lepu mladost, najpre na  dvoru cara Dušana, kada je mogao imati oko 17 godina, a zatim je kao čovek od poverenja nastavio službu i kod mladog cara Uroša Nejakog gde je bio stavilac ( posluživao je cara na svečanim obedima).

  Na dvoru je Lazar  upoznao Milicu, devojku nemanjićkog roda, čiji je otac Vratko Nemanjić bio legenda u narodnoj tradiciji poznat kao Jug Bogdan, praunuk Nemanjinog sina Vukana i unuk Vukanovog sina Dimitrija. Car Dušan dao je blagoslov za brak i oni su se uzeli  1353. godine.

  Živeće u Kruševcu, na dvoru, koji će kasnije biti srpska prestonica, gde će se roditi njihovo osmoro dece.  Prvo će na svet dolaziti devojčice, Mara, Jelena, Dragana, Teodora, Olivera. A kada se posle pete kćerke bude rodio sin, sa srećnim roditeljima slaviće ceo narod. Daće mu ime Sefan,  u duhu nemanjićke loze. Rodiće se zatim i Vuk, i Dobrivoje koji će umreti kao dete.

  U zvaničnim istorijskim dokumentima knez Lazar se pominje nakon rata kneza Vojislava sa Dubrovačkom republikom 1361.  koji se poveo oko nekih teritorija. Dubrovčani su zamolili najistaknutije Srbe da iskoriste svoj uticaj i zaustave rat. Tako su se obratili staviocu Lazaru i poklonili mu tri svitaka tkanine. Lazar je imao uticaja i mir je potpisan avgusta 1363. Lazar je pomenut kao svedok mirovne povelje.

    Za vreme vladavine cara Uroša, koji nije imao sposobnosti, poput svoga oca, cara Dušana, da drži veliko carstvo, sve više jačaju oblasni gospodari koji vode samostalno svoje oblasti, ubrzavajući raspad srpskog carstva. U to vreme, između 1363. i 1365. i Lazar dobija titulu kneza i širi svoju oblast na Prištinu i Novo Brdo, Rudnik, Užice i krajeve oko Zapadne Morave, zatim se širi i do Dunava, zauzimajući Braničevsku oblast.

   Posle Bitke na Marici 1371. u kojoj su poginuli kralj Vukašin Mrnjavčević i njegov brat despot Uglješa Mrnjavčević, a zatim i smrti poslednjeg srpskog cara Uroša Nejakog, iste godine – raspalo se srpsko carstvo. Turci počinju polako da prodiru u srpske oblasti koje osvajaju na neslozi srpskih velikaša, o kojima čak i vizantijski car Jovan Kantakuzin kaže: „ I na hiljadu strana rastureni počeše međusobno gloženje.“

   Knez Lazar koristi svo umeće da opstane.

autorka bašta biljke breza bubrezi crkva cvet dijabetes dijana dimitrovska energija fitoterapeut hrana istorija jetra karcinom knez lazar knjiga kosa kozmetika koža krv lek lečenje manastir med nebojša đorđević i dijana dimitrovska nemanjići otrov pluća rak reuma sloveni srbija srce srednjovekovna srbija sve srpske vladarke svi srpski vladari travar tvrđava vino voda zdravlje zglobovi čaj želudac

Prijavi se za tekstove
oblakbeli.com

Postani član našeg kluba