U periodu između 20 000 i 12 000 godina p.n.e. ljudske zajednice polako napuštaju pećine i počinju da stalno borave pod vedrim nebom. Ta promena je prouzrokovana više privredno-društvenim, nego klimatskim faktorima.
Predeli ravničarskih područja Srbije bili su privlačni za džinovske biljojede, na prvom mestu za mamute. Lesna područja pokrivalo je u to vreme stepsko rastinje i samo po koji bor ili smreka. Klima je bila oštra i povremeno dobijala izgled tundre i tajge.

Povezane lesne zone postale su širok put kojim su se kretale životinje, a za njima i ljudske zajednice. Nove životinjske vrste nisu se mogle loviti na stari način, trdicionalnim individualnim lovom vezanim za ograničeno područje. Taj način je zamenjen grupnim, hajkačkim lovom, koji podrazumeva praćenje plena na daljinu i često logorovanje. Severna Bačka i Banat, okolina Subotice, Vršca i Vatina su mesta gde su otkriveni tragovi logora.
N.Đ.
Vidi još: Neolitska revolucija