Dragutin Nemanjić je bio jedini vladar koji se odrekao vlasti, i čovek koji će skupo plaćati svoje greške.  Svrgnuo je oca sa prestola i sudbina ga je, čini se, mnogo  više kaznila nego druge koji su to isto učinili.  

  Na takav potez se srpski kralj Dragutin ne bi usudio da nije imao potporu moćne ugarske države. Bio je mađarski zet, pošto se oženio Katalinom, ćerkom Bele IV. Zahvaljujući vojnoj pomoći koju je dobio od ugarskog dvora Dragutin je potukao očevu ( Uroš I ) vojsku na Gatačkom polju, u jesen, 1276. godine i tako se dokopao srpske krune.

  Čitavog života ostao je veran Mađarima, i pored svih kriza i promena kroz koje je država prolazila krajem 13. i na početku 14. veka. Ostao je u prijateljstvu i sa napuljskim dvorom. Zbog takvih odnosa, jednim delom zahvaljujući uticajima  njegove žene Kataline, Dragutin uživa simpatije zapadnih pisaca koji, takođe, uvek ističu njegov čestiti odnos prema mlađem bratu Milutinu.

  Taj pošteni odnos najbolje se video tokom 1282. godine. Te godine je, naime, kralj Dragutin slomio nogu, prilikom nesrećnog pada sa konja, pod gradom Jelečem. Zbog toga je bio izuzetno potišten. Arhiepiskop Danilo pripoveda da je  kralj Dragutin smatrao svoj pad kao božju kaznu za postupak prema ocu. Imao je na umu i nedavnu nesreću koja se dogodila  bugarskom caru Konstantinu koji je slomivši nogu, bio nepokretan i nemoćan da suzbije  neprijatelje razgoropađene postupcima njegove carice, koji su ga ubili i uzeli mu krunu.

  Stoga je on u Deževi, danas malenom selu na planini Goliji ( iznad Novog Pazara), na saboru 1282. godine, ustupio vladarsko mesto svom mlađem bratu Milutinu. Za sebe je zadržao zapadni deo oblasti, oko Rudnika, Podrinje, i Hum sa Trebinjem. Dragutin je presto predao bratu kao neku vrstu regente, želeći da nasledstvo prestola  ostane u njegovoj liniji, odnosno njegovim sinovima Vladislavu  i Urošicu.

 Tako su stvar prikazivali i savremeni strani pisci. Jedan anonimni prikazivač Srbije iz 1308. godine izričito veli  kako je sam Dragutin govorio da je presto ustupio privremeno, za vreme svoje teške bolesti posle pada, i da polaže svoje pravo na njega. Danilo, međutim, kaže da je Dragutin Milutinu „darovao presto svoj“.

  Odnosi između dva brata, ipak, više nikada neće biti iskreni i srdačni.

autorka bašta biljke breza bubrezi crkva cvet dijabetes dijana dimitrovska energija fitoterapeut hrana istorija jetra karcinom knez lazar knjiga kosa kozmetika koža krv lek lečenje manastir med nebojša đorđević i dijana dimitrovska nemanjići otrov pluća rak reuma sloveni srbija srce srednjovekovna srbija sve srpske vladarke svi srpski vladari travar tvrđava vino voda zdravlje zglobovi čaj želudac

Vidi još: Kralj koji je pomirio vere

Prijavi se za tekstove
oblakbeli.com

Postani član našeg kluba