Đurđevak je toliko nežan i divan da se pred njim prosto – istopimo.

To je cvet pred čijom se ljupkošću ne ostaje ravnodušan.  A tek kada se pomiriše, njegov slatkasti miris razgali naša čula i odvede nas u  detinjstvo. A tamo su slikovnice gde je  taj nežni, mirisni cvetak nezaobilazan motiv. 

 Ali, đurđevak je otrovna biljka. Može da se gleda i miriše. Ništa  više. Nema razloga da se jede, ali za svaki slučaj, valja podsetiti da bi se u tom slučaju čovek otrovao.

 U narodnoj medicini đurđevak se koristi za lečenje bolesti srca, kod epilepsije, moždanog udara, nervoze u malim količinama.

Bogorodičine suze

 Što bi rekli medicinari, kontraindikovan je, može da izazove ozbiljne probleme ako ga  koriste ljudi koji imaju  srčane probleme, loše krvne sudove. U tim slučajevima, valja biti pažljiv da ne bude veće štete nego koristi.

Legenda o djurđevku kaže da su se suze Bogorodičine nad Isusom Hristom  pretvorile u ovaj cvetak. Zato je tako nežan  jer je satkan od  emocija.

 Druga legenda kaže da je nastao kada je Eva plakala pošto je prognana iz raja.

 U oba slučaja mali cvetići sa šest latica koji liče na zvončiće nastali su od suza žena i čistote njihovih emocija. 

 U svakom slučaju, za đurđevak se veruje da donosi sreću u ljubavi. I u našim krajevima je, ne tako davno, bio običaj da momci daruju devojkama  buketiće đurđevka, stavljajući im time do znanja da veruju u ljubav.

  O Đurđevdanu su se devojke kitile ovim  divnim cvetom, radujući se  proleću i ljubavi.

Čistota srca

  Đurđevak u svakom slučaju simboliše povratak ljubavi i čistotu srca.

   Ako imate  malo zemlje, zasadite rizome đurđevka ( od februara do aprila) na dubinu od  par santimetara. Trebalo bi da procveta u maju, ali da biste bili sigurni da će se na proleće pojaviti dva zelena listića iz zemlje  iz čijih će se “ nedara“ zatim ukazati prekrasni  cvetići, bolje bi bilo  rizome saditi na jesen. Sigurno će procvetati na proleće. Đurđevak se brzo širi i za dve godine već ćete ga presađivati i proređivati.

   Đurđevak može da se zasadi u saksije koje se drže na svetlom mestu, pored prozora. Ne mora da ima direktnog sunca, štaviše, odgovara mu polusenka. Saksije se, naravno,  kad zahladi, unose u kuću. Đurđevaku odgovara temperatura od 12 do 14 stepeni, umereno zalivanje.

   Đurđevak je prelep ali nije „narcis“ da traži glavnu pažnju i  najlepša mesta u bašti. Naprotiv, biće mu lepo i u zabačenom senovitom kutku ili ispod nekog drveta, gde će svojom lepotom napraviti bajku.

   B.Vukanović

Vidi još: Božanski cvet neokrznut iskušenjima