Divlji kesten (Aesculus hippocastanum) je endemska vrsta Južnog Balkana, raste u Srbiji, Grčkoj, Albaniji, Makedoniji. Ovo predivno listopadno drvo dostiže svoju zrelost u desetoj ili petnaestoj godini, a zatim bogato cveta svake godine tokom aprila i maja. Plod je prepoznatljiva  bodljikava loptica  koja sadrži jednu do tri semenke kestenjaste boje. Može da doživi i 200 godina ako raste na zemljištu koje mu odgovara, a to je hranljivo zemljište.

Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!

Smatra se najlepšom evropskom lišćarskom vrstom zbog svog monumentalnog izgleda, pravilne krošnje i prelepih belih ili bledoružičastih cvetova. On krasi mnoge ulice Beograda, Novog Sada, Niša i drugih srpskih gradova, a simbol je i glavnog grada Ukrajine, Kijeva.

Divlji kesten otrovan, pitomi jestiv

  Ovo drvo daje plod koji se korist za lečenje proširenih vena i opekotina od sunčanja, kod reumatizma i išijasa, hemoroida…

– Ali divlji kesten može biti otrovan ako se koristi svež – kaže profesorka Vesna Kilibarda, načelnik Odeljenja za toksikološku hemiju Nacionalnog centra za kontrolu trovanja . – Trovanja nastaju kada se  se žvaću sveži plodovi kestena. Tada dolazi do povraćanja, proliva, midrijaze i u teškim slučajevima do gubitka svesti. U tom slučaju hitno potražiti pomoć lekara.

 Divlji kesten nema sličnosti sa pitomim kestenom u čijim plodovima  uživamo. Naizgled su isti ali je osnovna razlika u činjenici da je divlji kesten otrovan a pitomi – jestiv.  

 Kod divljeg kestena koriste se listovi kao zaštita od moljaca, a nekada su žene koristile vodu u kojoj je bio potpopljen list kestena za ispiranje kose, zbog  lepog crvenkastog odsjaja i za jačanje kose.

 Nažalost, divlji kesten postaje ugrožena vrsta, jer ga napada moljac – Cameraria ohridella, čije se larve  hrane listovima kestena. Napadnuta stabla ostanu tokom leta  bez listova i bez mogućnosti da  obavljaju fotosintezu. Takva stabla moraju da se leče kako bi se sačuvala ova prelepa endemska vrsta.

B.Vukanović